Poljski izbori donijeli olakšanje za EU: Nikad više pod ‘rusku čizmu’

Kada je prije nekoliko sedmica relativnu pobjedu na slovačkim izborima odnio proruski kandidat Robert Fico u političkim krugovima zvaničnog Brisela zavladao je osjećaj zabrinutosti.

Nakon Mađarske, čiji premijer Viktor Orban otvoreno stoji na strani Rusije, otvorila se realna mogućnost da još jedna zemlja na istoku Evropske unije promijeni politički kurs.

Još veću zabrinutost od moguće slovačke promijene kursa izazivali su, u to vrijeme nadolazeći, parlamentarni izbori u Posljskoj.

Kada je početkom ove sedmice postalo jasno da će demokratske i proliberalne snage u Poljskoj biti, ipak, dominantna politička sila u zemlji – mnogi su odahnuli.

Strah da se istok Evropske unije politički i sentimentalno pomjera prema Rusiji je splasnuo. Ako je suditi po kontinuitetu politike i parlamentarnoj snazi pobjednika, Poljska ostaje na kursu Evropske unije, posebno u odnosu prema Rusiji, što je trenutno, najvažnije zajedničko vanjskopolitičko pitanje EU-a.

Opozicija ima većinu

Kada je izborna komisija Poljske objavila službene rezultate izbora odmah je bilo jasno da opozicione stranke imaju većinu u parlamentu.

Nakon obrade svih glasačkih listića, izvjesno je da, s 248 mjesta u donjem domu, Građanska platforma Donalda Tuska Treći put i Ljevičari mogu uspostaviti novu vladu Poljske.

Iako je Pravo i pravda (PiS) Jaroslava Kačinjskog osvojio najviše mandata, izvjesno je da će, nakon osam godina, otići u opoziciju. Stranke okupljene oko Građanske platforme imaju većinu i u Senatu – 66 od stotinu mjesta.

Očekivani politički „prevrat“, jasno je sada, nije se desio i Poljska, na veliko olakšanje briselske administracije, ostaje saveznik u konfrontaciji s Rusijom i važna karika u pružanju sveobuhvatne pomoći Ukrajini.

Ipak, zabrinutost evropskih birokrata i zapadnih analitičara možda je bila prenaglašena, objašnjava politički analitičar Denis Avdagić, koji kaže da je i dosadašnja vlast u Varšavi imala jasan stav o zbivanjima u susjednoj Ukrajini.

„Bilo je izuzetno mala šansa da dođe do prevrata po pitanju odnosa prema ukrajinskom pitanju zato što je i do sada vladajući PiS bio tu veoma rezolutan i najveći saveznik ukrajinskog pitanja, možemo reći na tlu Europske unije“, kaže Avdagić.

‘Neiskustvo ukrajinske diplomatije’

Razmirice koje su se javile proteklih mjeseci na relaciji Varšava – Kijev Avdagić ne pripisuje nekom dubinskom političkom razmimoilaženju već prije „neiskustvu ukrajinske diplomatije”.

„Ono što je došlo, do tih ‘malih’ nesporazuma, možemo pripisati dijelom neiskustvu ukrajinske diplomacije pogotovo u ratnom smislu, neiskustvu diplomatskog komuniciranja. S druge strane, trebalo je uzeti u obzir napetosti poljskih izbora. Ovo što se dogodilo će biti jako pozdravljeno u briselskim krugovima i među strankama koje čine većinu u Europskom parlamentu. Uostalom, Tusk dolazi iz europskih pučana, stranke koja je ključna za Europsku komisiju i Europski parlament“, kaže Avdagić.

Taj proruski sentiment, pojašnjava Avdagić, sveden je, u političkom smislu, na jednu političku partiju. Osim toga, ruski sentiment u Poljskoj gotovo je nepostojeći. Ono što postoji, dodaje, jeste jak antiruski osjećaj.

„Mislim da je u Poljskoj praktično svedeno na jednu stranku, koja nije prošla dobro koliko je trebala i to je otprilike to što se tiče ruskog sentimenta. U Poljskoj nema tog sentimenta. Možda je bilo priče oko toga da ne trebaju u toj mjeri pomagati Ukrajini ili da to ‘nije možda naš rat’, ali nema ruskog sentimenta“, kaže Avdagić.

Izraženiji je antiruski sentiment

Poljski osjećaji više su usmjereni u drugom pravcu i to u velikom omjeru.

„Dapače, to je nešto sasvim drugo, što je vrlo izraženo, a to je antiruski sentiment. Tko god je pričao sa Poljacima koji su uključeni u političko-društvene sfere mogao je barem jednom čuti: ‘mi pod rusku čizmu nećemo nikada više’. Mislim da je to nešto sa čime bih opisao veliku, tročetvrtinsku većinu tog društva i kako je ono zapravo usmjereno“, kaže.

Praveći analogiju sa izborima u Slovačkoj, Avdagić kaže da bi trebalo sačekati sa izvođenjem konačnih konkluzija. Dodaje da bi, kao dobra ilustracija, mogao poslužiti slučaj Italije, koja je smatrana kao veliki evropski saveznik, a ponašanje premijerke Meloni pokazalo se sasvim drugačijim.

„Ono što se, sa druge strane, dogodilo u Slovačkoj je jedna drugačija priča čiji ćemo epilog ipak pričekati neko vrijeme zato što su jedna stvar predizborne retorike, a druga stvar je onaj moment kada preuzimate vladu. Mogao bih to usporediti sa pričom Italije, koju su proglašavali najboljim ruskim partnerom u Europi, a šta se dogodilo“, zaključuje Avdagić.