Pritisnuta između Trumpa i Putina: Može li se Evropa braniti bez pomoći SAD-a

Otkako je Rusija pokrenula invaziju na susjednu Ukrajinu u februaru 2022. godine, na Starom kontinentu vlada zabrinutost da bi apetiti ruskog predsjednika Vladimira Putina mogli porasti, a da bi njegova ratna mašinerija mogla produžiti i van granica prve mete. Iako se Ukrajina pokazala puno tvrđim orahom nego što je rusko vodstvo očekivalo, što i dalje dokazuje tri godine dosta uspješno odolijevajući naporima Moskve, uz znatnu vojnu pomoć zapadnih saveznika, zabrinutost zbog mogućeg ratnog širenja i dalje postoji.

Taj strah je najviše prisutan u tom dijelu Evrope, što se vidi iz poteza okolnih zemalja. Primjerice, Poljska je počela izgradnju odbrambene linije takozvanog “Istočnog štita”, kako bi spriječila potencijalno napredovanje ruskih tenkova, a baltičke zemlje, koje su možda i najranjivije, također ulažu napore da se zaštite. Iako zabrinutost vlada i dalje od linija fronta, nekadašnje članice Sovjetskog saveza itekako dobro znaju za šta je Moskva spremna i sposobna, s obzirom da su decenijama bile pod ruskom čizmom, zbog čega su počele s gradnjom Baltičke odbrambene linije, niza vojnih utvrđenja i protutenkovskih prepreka.

Isto tako, pokazatelj zabrinutosti zbog rasta apetita “ruskog medvjeda” je i odluka Švedske i Finske, koja dijeli granicu s Rusijom, da napuste dugogodišnju politiku vojne neutralnosti i pristupe glavnom protivniku Moskve, Sjevernoatlantskom savezu, odnosno NATO-u s kojim je Sovjetski savez više decenija bio u Hladnom ratu.

Poruke koje dolaze od čelnika zemalja i institucija Evropske unije također govore o zabrinutosti da bi Rusija mogla da odluči da Ukrajina nije dovoljna, a milijarde dolara vrijedne vojne pomoći upućene Kijevu jasno govore da Evropa ne želi prelijevanje vojnih sukoba van granica te zemlje.

Također su sve češći izvještaji o pojačavanju ruske kampanje sabotaža širom Evropske unije u sklopu hibridnog rata Moskve protiv Zapada, a i čelnici NATO-a su upozoravali na rast ruskih apetita, prvo Jens Stoltenberg, pa zatim i njegov nasljednik Mark Rutte, koji je između ostalog rekao da “Rusija provodi sve intenzivniju kampanju hibridnih napada širom savezničkih teritorija, miješajući se direktno u demokratije, sabotirajući industriju i čineći akte nasilja”.

“To pokazuje da prva linija fronta u ovom ratu više nije samo u Ukrajini. Linija fronte se sve više pomiče izvan granica u baltičku regiju, zapadnu Evropu, pa čak i daleko na Sjever.”

Kako nevolja nikada ne ide sama, u Bijelu kuću se vratio izolacionista Donald Trump, koji je još tokom prvog mandata evropskim čelnicima poručio da Sjedinjene Američke Države nikad ne bi pomogle Evropi u slučaju da bude napadnuta, a tokom kampanje za drugi mandat je rekao da će ohrabriti Rusiju da “radi šta god želi” svakoj zemlji članici NATO-a koja ne izdvaja dovoljno za odbranu, kako on to želi. Evropski saveznici su pokušali da ga umire, obećavajući veća izdvajanja i “udarajući na njegov ego”, gdje se posebno istakao Rutte, ali strah od američkog nedjelovanja je stalno prisutan.

Ulje na vatru su dolili i nedavni potezi Trumpa, koji je “poletio u zagrljaj” starom znancu, “dobrom momku” Putinu i pokrenuo razgovore s Rusijom o Ukrajini, bez konsultacija i učešća evropskih partnera i Kijeva. Između ostalog je ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog nazvao diktatorom, dok je Ukrajinu optužio da je ona kriva za rat.

Istovremeno, Evropa je možda i najrazjedinjenija nego ikad od Drugog svjetskog rata, s usponom desničarskih stranaka koje javno ili tajno imaju dobre odnose s Kremljom, dok su rezerve oružja i municije uveliko ispražnjene na Starom kontinentu jer su Evropljani tri godine slali vojnu podršku Ukrajini. Sve navedeno dovodi do pitanja može li se Evropa odbraniti od Rusije u slučaju da Putin ipak odluči na proširi vojna djelovanja van Ukrajine, a Trump odluči da ne pruži vojnu pomoć, kako bi trebao prema Članku 5 Sjevernoatlantskog ugovora, kojim se obećava da će članice NATO-a priskočiti u pomoć saveznicima iz Alijanse u slučaju da budu napadnute. Naravno, pitanje je i da li Rusija uopće ima snage za takav potez.

Hibridna djelovanja ne moraju biti uvod u rat

Marinko Ogorec, profesor na Veleučilištu Velika Gorica i sigurnosni stručnjak, kaže da nije siguran da u sadašnjoj situaciji Rusija ima dovoljno kapaciteta i vojnog potencijala za bilo kakvu eskalaciju ratnog sukoba izvan prostora Ukrajine.

Navodi da hibridna djelovanja ne moraju nužno biti uvod u eskalaciju klasičnog rata, ali mogu biti dobar oblik destabilizacije pojedinih ciljanih sistema, te unositi određenu dozu nemira, napetosti i anksioznosti na ciljanu zajednicu.

Prema njegovim riječima, nije jasno da li je Rutte, govoreći o ruskim djelovanjima i planovima, mislio isključivo na hibridna djelovanja ili širenje borbene linije konvencionalnog ratovanja.

“Ukoliko je mislio na razne oblike hibridnog djelovanja, ono se već odavno provodi i gotovo svaka zemlja može postati žrtva tog djelovanja, posebno u informatičkom i informacijskom prostoru, no konvencionalna borbena djelovanja za sada su ipak malo vjerojatna. Rusko čelništvo je itekako svjesno kako bi konvencionalni sukob sa NATO-om bio poguban i za samu Rusiju”, kazao je sigurnosni stručnjak.

Što se tiče kapaciteta za odbranu, Ogorec navodi da bez obzira na značajne nedostatke u odbrambenim strukturama i naporima koji su došli do izražaja tokom pomoći zapadnih zemalja Ukrajini, Evropa u cijelosti ima znatno većih resursa i potencijala da se u potpunosti uspješno odupre Rusiji, kako ljudskih, tako i ekonomskih, industrijskih i na svakom drugom planu.

“To je poznato i ruskom državnom i vojnom čelništvu.”

No, trenutno, evropske zemlje još ničim nisu ugrožene od strane Rusije, osim u domeni informatičko-informacijskih sistema na čemu trebaju raditi specijalizirani sistemi represivnog aparata svake pojedine evropske države, dodaje.

Vojna ulaganja

Ogorec se osvrnuo i na kritike na račun nedovoljnog ulaganja za vojne potrebe, kazavši da je sada vidljivo i jasno i najvećim evropskim pacifistima da su trenutna ulaganja nedovoljna.

“Ne samo zbog moguće ruske prijetnje, nego zbog toga što su brojne europske zemlje, uključujući i Hrvatsku, u velikoj mjeri zanemarile i zapostavile svoj obrambeni sektor, dovodeći ga gotovo do ruba osnovne učinkovitosti.”

Što se tiče sposobnosti Evrope da se brani bez Washingtona na njenoj strani, sigurnosni stručnjak navodi da bi se evropske zemlje zajedno mogle oduprijeti Rusiji i bez veće američke pomoći, ali napominje da je gotovo sigurno da bi američka pomoć bila upućena, jer bi to bilo i u strateškom interesu SAD-a.

Iako su i raniji američki predsjednici upozoravali članice NATO-a da bi trebale ulagati više u odbranu i vršili pritiske na saveznike, nekad korištenjem mrkve, nekad više prijetnjom štapom, u Bijeloj kući je ponovno disruptivni Donald Trump, koji je u prvih mjesec dana donio niz odluka koje su poremetile kako SAD tako i cijeli svijet, da je gotovo nemoguće pretpostaviti šta će biti njegov sljedeći potez. Ono što posebno brine saveznike jeste da li bi zaista ostavio svoje partnere na cjedilu ili čak samovoljno povukao Washington iz NATO-a.

Vanjskopolitički analitičar Boško Jakšić je za Al Jazeeru kazao da je Donald Trump ponovno šokirao svijet.

“Priznanjem da Rusija ima ‘adute u ruci’ – petinu ukrajinske teritorije koju je okupirala – omogućava Vladimiru Putinu da u mirovne pregovore uđe siguran da će zadržati deo onoga što je u ratu osvojio. Rusiju nagrađuje za agresiju, a šefa Kremlja izvlači iz međunarodne izolacije.”

Jakšić podsjeća i da je Trump Zelenskog isključio iz procesa pregovaranja koji treba da vodi samitu lidera dvije nuklearne sile i nazvao ga “diktatorom” osporavajući njegov legitimitet pošto mu je 2024. istekao predsjednički mandat.

“Zelenski je po svemu sudeći na političkom respiratoru”, govori Jakšić.

“Dok Moskvi nudi lukrativne poslove i najavljuje ukidanje sankcija, Ukrajince je prisilio na ugovor po kome Amerikancima predaju polovinu resursa retkih metala. Tvrdi da će Kijev tako otplatiti vojnu i finansijsku pomoć, ali prikriva istinu: SAD je potrošio 119 milijardi dolara, a iz Ukrajine će izvući 500 milijardi”, navodi vanjskopolitički analitičar.

Zanemarivanje Evropljana

Prema Jakšićevim riječima, Evropljani su duboko uznemireni da bi mir u Ukrajini mogao da bude sklopljen na način koji favorizira Rusiju te dodaje da zaključuju da se Trump mnogo lakše sporazumijeva sa vlastodršcem iz Kremlja nego sa saveznicima iz NATO-a i EU-a.

“On ih nipodaštavajuće uvredljivo gura u drugi plan uz brutalnu poruku da se ni za šta ne pitaju, pa ni za rat koji se vodi na njihovom kontinentu. Washington obećava da će ih biti u kasnijoj fazi, ali jasno je da će pregovore direktno voditi Amerikanci i Rusi”, kaže Jakšić.

Osim toga, Trump poručuje da više neće plaćati za očuvanje mira u Evropi.

“Neće dozvoliti nikome da ‘od Ujka Sema pravi Ujka Naivčinu’. A to nije samo pitanje ravnomerne raspodele troškova odbrane. Trump direktno podržava evropske desničare, suvereniste i nacionaliste sa kojima bi da stvara novi svet. Liderima EU-a, pa čak i Britanije, je namenio ulogu epizodista”, pojašnjava Jakšić.

Dodaje da Trumpa ne potresa sudbina Ukrajine, niti ga zanimaju stavovi članica NATO-a ili Evropske unije.

“Želi da zaradi u Rusiji i Ukrajini, a prioritet mu ostaje Kina.”

Što se tiče pitanja podrške partnerima iz Sjevernoatlantskog saveza, Jakšić podsjeća da su američki predsjednici, bilo demokrate ili republikanci, decenijama NATO doživljavali kao snagu koja povećava utjecaj SAD-a dok istovremeno ujedinjuje zemlje sa dvije strane Atlantika i obavezuje ih da se međusobno brane.

Međutim, dodaje, Trump smatra da NATO slabi SAD i isušuje njegove resurse, a u knjizi Amerika koju zaslužujemo pisao je prije 25 godina da bi “izvlačenje iz Evrope toj zemlji [SAD-u] sačuvalo milione dolara godišnje”.

Novac ispred svega

Jakšić napominje da je Trumpov prioritet uvijek bio novac te da je za njega svijet globalno tržište nekretnina.

“Pokušavao je da reši Bliski istok ‘poslom veka’, projektom velikih investicija u region, ali ispostavilo se da to ne funkcioniše. Vašingtonskim sporazumom hteo je da normalizuje odnose Srbije i Kosova ekonomskim investicijama, ali i to je doživelo krah. Sada bi da kupi Grenland.”

“Carine su najljepša riječ u rječniku”, izjavio je jednom, podsjeća vanjskopolitički stručnjak, te dodaje da je Kanadi, Meksiku i Kini zaveo carine koje prijete slomom globalnog trgovinskog sistema i svjetskog ekonomskog poretka koji se nekada oslanjao na SAD i njegovu posvećenost slobodnom tržištu. Osim toga, najavio je da će uvesti carine od 25 posto za uvoz robe iz EU-a. Ponovo je SAD, kao drugog najvećeg svjetskog zagađivača, izveo iz Pariškog dogovora o borbi protiv klimatskih promjena, a suspendirao je rad agencije USAID koja po svijetu pomaže demokratiji.

“Sada je nameran da preispita ciljeve NATO-a i njegove misije. Preti povlačenjem iz Alijanse. Iako ne daje nikakve konkretne odgovore, njegove poruke unose mnogo nespokojstva, a rizik postoji”.

Što se tiče mogućnosti da Trump samovoljno povuče SAD iz NATO-a, Jakšić pojašnjava da američki Ustav predviđa da Senat ratificira međunarodne ugovore, ali da ne postoje procedure za njihovo poništavanje.

“Da li onda odluku o izlasku iz NATO-a može da donese glavnokomandujući ili nju mora da potvrdi Kongres? Bio bi to veliki izazov bez obzira što republikanci kontrolišu oba doma Kongresa, plus Ustavni sud.”

Naravno, pitanje je kako bi se ponašao prema saveznicima ako bi se našli u nevolji. A historija daje naznake kakav bi odgovor mogao biti.

“Da li u iskazanoj isključivosti i unilateralnosti koje su dokaz Trumpove averzije prema multilateralizmu mogu u prvom mandatu da se traže naznake njegovog ponašanja prema saveznicima iz NATO-a i Evropske unije, posebno prema bivšoj kancelarki Angeli Merkel? Mogu. Tada je vređao i ponižavao partnere sa kojima je izgrađen zapadni poredak posle Drugog svetskog rata. Na samitu NATO-a 2017. je odgurnuo bivšeg crnogorskog premijera, a posle ga nazvao ‘kreštavom propalom kučkom’. Pitao se da li bi zbog Crnogoraca, koje je opisao kao ‘agresivne ljude’, aktivirao član 5 Povelje NATO-a koja Alijansu obavezuje da brani svakog napadnutog člana”, podsjeća Jakšić.

Kako kaže, Trump je mnogo puta do sada pokazao autoritarne osobine svog karaktera.

“Očekuje apsolutnu lojalnost i ne dozvoljava debatu. Voli da komanduje i da preti. Zato je izjavio da će ohrabriti Rusiju da ‘radi šta god želi’ svakoj članici zemlji NATO-a koja ne izdvaja dovoljno za odbranu. ‘Svako nam duguje novac’, tvrdi. Deluje kao da je spreman na deal sa Vladimirom Putinom čiju bi najveću cenu platila Ukrajina.”

Jakšić navodi da ovakve izjave brinu, posebno kada se uzme u obzir da je John Bolton, konzervativni jastreb i Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost 2018-19, u memoarima napisao da će Trump u drugom mandatu izvesti SAD iz NATO-a.

“Ima svu podršku konzervativaca koji se veoma skeptični po pitanju saveznika i američkog angažmana po svetu.”

Drugi misle da Trump blefira kako bi postrojio Evropljane cinično kapitalizirajući na činjenici da se rat vodi na evropskom tlu, dodaje.

“A možda postoji jedna olakšavajuća okolnost: Trump u zanosu svoje neobuzdane retorike svašta kaže, a da ni sam ne zna kako bi to ostvario. Njemu je važan efekat. Mir u Ukrajini ‘za 24 sata’, na primer.”

Novi pritisci

Jakšić navodi da je Trump je od evropskih saveznika u NATO-u zatražio da troškove za odbranu drastično podignu na pet procenata njihovog BDP-a, dok osam članica još nije dostiglo ni dva procenta.

Evropska unija, od čijih su 27 članica 23 u NATO-u, prošle godine je na odbranu izdvojila 340 milijardi dolara, što je 30 procenata više nego 2021. godine i to ukazuje da je Trump uspio u svojim namjerama, uz odobravanje većine Amerikanaca.

Vanjskopolitički stručnjak napominje kako se ispostavlja da sigurnost nije jedina arena transatlantske konfrontacije, odnosno da Trump i EU prijeti carinama.

“Evropska unija je pritisnuta sada pretnjama sa Istoka, od Rusije, ali i sa Zapada, od Trumpa, koji ekonomski i vojno više pritiska saveznike nego neprijatelje.”

Jakšić ističe da je, što se tiče učešća SAD-a u Sjevernoatlantskom savezu, problem u tome što se sa Trumpom nikada ne zna, iako je svakome jasno do bi napuštanje NATO-a značilo kolaps sistema kolektivne odbrane Zapada.

“Logika nalaže zaključak da bi rasturanje NATO-a značilo veliku geostratešku pobedu Putina i poraz SAD-a, ali mnogo toga što je osvetoljubivi Trump do sada uradio je izvan okvira logike. Njegova mantra ‘Amerika prvo’ u stvarnosti znači ‘Trump prvo’.”