Iranska generacija Z u ratu: ‘Call of Duty ili stvarne bombe’

Ulice Teherana ispisuju priču o haosu – koferi po pločnicima, samohrana majka koja jednom rukom drži malog sina, a drugom deku i jastuk ide prema stanici podzemne željeznice kako bi provela još jednu noć pod zemljom. Bez skloništa, upozorenja ili planova za javnu evakuaciju mladi Iranci okreću se jedinom sigurnom mjestu koje je preostalo dok Izrael napada Iran – internetu i aplikacijama za chat poput Discorda i WhatsAppa.

„Ne znamo gdje ići“, kaže Momo, 24-godišnji student IT-ja u Teheranu.

„Ne znamo je li u zgradi pored IRGC [Islamska revolucionarna garda] ili Ministarstvo obavještajnih poslova. Ne znam je li moj komšija iznad obična osoba ili zvaničnik režima. Objekat u mojoj blizini mogao bi biti dio tajnog vojnog programa“, rekao je, aludirajući na izraelske napade na stambene zgrade, navodno usmjerene na pojedince povezane s iranskom vojskom ili njihovim nuklearnim programom.

Uprkos svemu, Momo je odlučio ostati u Teheranu – ne samo zbog svoje dvogodišnje mačke, već iz principa.

„Gdje bih uopšte otišao? Moj dom je ovdje. Moj život je ovdje. Nećemo popustiti represivnom režimu ili izraelskoj agresiji. Mnogi od nas ostaju. Ne znamo koliko će ovo trajati, ali radije bih da mi dom postane grob nego da živim raseljen.“

Internet jedino sklonište

S konvencionalnim sigurnim skloništima izvan dohvata i komunikacijskim mrežama pod strogim nadzorom ili potpunom blokadom, iranska generacija Z – oni rođeni između sredine 1990-ih i sredine 2010-ih – stvaraju nova utočišta u digitalnom svijetu. Forumi su postali spas, služeći kao improvizirana skloništa, sobe za terapiju i organizacijski centri.

Momo je korisnik Discorda već sedam godina.

„To je jedino mjesto gdje mogu disati“, kaže.

„Koristio sam Discord samo za glasovne razgovore dok sam igrao igre s prijateljima. Sada se tamo osjećam kao kod kuće. Često smo u kontaktu s ljudima tamo više nego s našim porodicama. Usred bombardiranja zajedno smo gledali filmove i televizijske serije. Ponekad čak i zaspimo online.“

Ova generacija Iranaca odrasla je u sjeni sankcija, političkih nemira i cenzure. Mnogi su, također, bili učesnici antivladinih protesta 2022. godine, koje je izazvala smrt Mahse Amini u policijskom pritvoru nakon što je uhapšena zbog nošenja „neprimjerenog hidžaba“. Online platforme tada su odigrale ključnu ulogu i danas služe kao vitalni alati.

Prema iranskim dnevnim novinama Shargh, gotovo 14 miliona Iranaca – oko 15 posto stanovništva – su iz generacije Z i česti korisnici Discorda. Uprkos službenim ograničenjima, ostaju digitalno povezani, koristeći VPN i šifrirane aplikacije kako bi ostali u kontaktu.

„Kad su napadi počeli, igrali smo igre“, kaže Samin, 23-godišnjak iz sjevernog Irana.

„Bilo je nadrealno – nisam znao dolaze li eksplozije iz igre ili iz stvarnog života. Ove igre su pune pucnjave i bombi, što stvara gorku ironiju – nisam mogao reći igram li Call of Duty ili ga živim. Nažalost, zvukovi nisu bili iz igre – to su bila prava bombardiranja.“

Discord je blokiran u Iranu u aprilu 2024, a neki su sumnjali da ga je vlada ugasila zbog njegove navodne upotrebe kao platforme za organiziranje protesta, dok je iransko pravosuđe službeno izrazilo zabrinutost zbog nepristojnog sadržaja. Ali zabrana nije spriječila Generaciju Z da se vrati aplikaciji.

„Ponekad se mnogo trudimo samo da pronađemo funkcionalan VPN, samo da se prijavimo na Discord i pridružimo našim kanalima. Ako se neko ne poveže, pozovemo ga. Ako im se glas prekine usred poziva, naša srca ubrzano kucaju – brinemo da su možda poginuli u napadu“, kaže Samin.

„Više smo online nego ikada, stalno provjeravamo kako smo, jedni s drugima. Toliko smo toga podijelili – rođendane, zvuk projektila iznad glave, gubitak voljenih. Dijelimo svoje strahove i svakodnevne borbe u tom prostoru. To je bolna atmosfera, ali postoji i nada, solidarnost i briga.“

Trudnoća, panika i upornost

U međuvremenu, WhatsApp grupa, na početku stvorena za prenatalnu jogu u Teheranu, postala je neočekivan centar otpornosti. Njegove članice – trudnice koje nisu mogle pobjeći iz glavnog grada – tokom razdoblja nestanka struje tamo dijele tehnike disanja, savjete za hitne slučajeve i glasovne poruke.

Ameneh i njezina prijateljica Zohreh, doktorice nauka i vlasnice američke zelene karte, mjesecima su čekale odobrenje američkih viza. Dok su obje očekivale bebe, donijele su različite odluke – Zohreh se vratila u Iran kako bi imala podršku svoje porodice za porod, dok je Ameneh ostala u San Franciscu kako bi sama – ali sigurno – rodila u SAD-u.

Sada, nakon izraelskog bombardiranja Irana, obje su shrvane – ali i dalje povezane putem grupnog chata na šifriranoj aplikaciji za razmjenu poruka pod nazivom „Joga za trudnoću“.

„Dajemo jedna drugoj savjete o brizi o sebi i disanju kako bismo upravljale napadima panike i zajedno radimo jogu online. Palimo svijeće i šaljemo glasovne poruke kada se stvari ponovno smire“, kaže Zohreh koja je u Teheranu, u osmom mjesecu trudnoće.

„Probudio me zvuk eksplozije. Prijatelj me uputio da se fokusiram na disanje i otkucaje srca kako bih smirila trudove. Drugi put, kada se moja beba nije micala satima, rekli su mi da pustim muziku, uradim masažu i ponovno pokušam jogu.“

Prijetnja američkog predsjednika Donalda Trumpa da Teheran treba biti „evakuiran“ izazvala je valove panike u tom gradu. Zohreh i mnoge druge trudnice nisu mogle napustiti grad zbog svog fizičkog stanja i ograničenog pristupa medicinskoj brizi.

„Planirali smo napustiti Teheran“, kaže, „ali nakon što sam vidjela saobraćaj i mogućnost preranog početka poroda, odlučila sam ostati kako bih imala pristup bolnici.“

Kako padaju bombe, a neizvjesnost se produbljuje, prkos Iranaca živi u digitalnim prostorima – tih, postojan i duboko ljudski. Čak i kada nebo ne nudi nikakvo upozorenje, a režim utočište, oni se i dalje pronalaze i odbijaju se sami suočiti s tamom.

Napomena urednika: Zbog osjetljive prirode ove priče imena su promijenjena kako bi se ljudi zaštitili.

Ova priča je objavljena u saradnji s Egabom.